Okupaciona terapija se fokusira na procenu i poboljšanje funkcionalne sposobnosti osobe i na to kako pojedinac koristi fine motoričke i kognitivne veštine za obavljanje za njega korisnih zadataka. Dakle, diplomirani terapeuti pomažu svojim klijentima/pacijentima u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti i zadataka.
Biti diplomirani terapeut veoma je izazovna i dinamična profesija. Diplomirani terapeut svojom profesijom donosi veliku razliku u životima ljudi (dece, mladih i starih), jer im pomaže da razviju praktične strategije i pruža im samostalnost da rade ono što žele dok istovremeno uče da prevazilaze svoje fizičke, mentalne i/ili socijalne barijere.
Klijentima/pacijentima koji se oporavljaju od povreda ili imaju razvojne ili kognitivne smetnje koje utiču na njihove motoričke veštine, emocije ili ponašanje diplomirani terapeut pomaže u njihovoj nezavisnosti, poboljšanju životnih veština i sticanju sposobnosti da obavljaju svakodnevne aktivnosti.
Diplomirani terapeuti rade sa ljudima svih starosnih grupa na prevazilaženju fizičkih prepreka, bolesti ili razvojnih smetnji i poremećaja sa ciljem unapređivanja kvaliteta života klijenata/pacijenata i njihovih porodica.
Segmenti okupacione terapije mogu biti realizovani u određenoj instituciji ili ordinaciji diplomiranog terapeuta, međutim, veliki deo terapije izvodi se u klijentovom/pacijentovom domu ili radnom okruženju. Razlog za to je što okupaciona terapija stavlja snažan naglasak na praktične aspekte pomaganja pojedincima kroz holistički, celokupan pristup svakom pojedincu.
Diplomirani terapeut:
- vrši opservaciju načina obavljanja zadataka od strane klijenata/pacijenata, postavlja pitanja i pregleda anamnestičke podatke, na osnovu kojih vrši procenu i potrebe klijenta/pacijenta;
- pravi plan terapije za klijente/pacijente, određuje vrste aktivnosti i specifične ciljeve koje treba ispuniti;
- pomaže osobama sa raznim poteškoćama u obavljanju različitih zadataka poput pomaganja starijoj osobi sa lošom memorijom da koristi računar ili vođenja deteta sa autizmom na igranje;
- demonstrira vežbe koje mogu pomoći ublažavanju bolova ljudima koji imaju hronična stanja;
- procenjuje klijentov/pacijentov dom ili radno mesto i utvrđuje na koji se način može bolje prilagoditi klijentovim/pacijentovim potrebama;
- edukuje porodicu ili poslodavca o tome kako da se prilagodi i brine o klijentu;
- daje preporuku u vezi sa posebnom opremom poput različitih vrsta pomagala i upućuje klijente/pacijente kako da koriste opremu;
- procenjuje i evidentira aktivnosti i napredovanje klijenta.
Klijentima/pacijentima sa trajnim oštećenjima, kao što je cerebralna paraliza, često je potrebna pomoć u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti. Diplomirani terapeuti pokazuju klijentima/pacijentima kako da koriste odgovarajuću adaptivnu opremu poput nosača ili kolena, invalidskih kolica i pomagala za jelo kako bi mogli samostalno da funkcionišu i kontrolišu svoje životno okruženje pomoću ovih uređaja.
Diplomirani terapeuti u edukativnom okruženju rade sa decom pojedinačno ili u malim grupama. Oni procenjuju sposobnosti dece sa invaliditetom ili drugom smetnjom i poremećajem u razvoju, menjaju opremu u učionicama kako bi se prilagodili određenim smetnjama i pomažu deci da učestvuju u školskim aktivnostima. Osim toga, diplomirani terapeuti pružaju terapiju rane intervencije odojčadi i maloj deci koja kasne u razvoju ili im preti rizik od kašnjenja u razvoju.
Diplomirani terapeuti koji rade sa starijim osobama pomažu im da vode samostalniji i aktivniji život. Procenjuju sposobnosti i okruženje i daju preporuke poput korišćenja adaptivne opreme ili identifikacije i uklanjanja potencijalnih opasnosti od pada u kući.
U nekim slučajevima diplomirani terapeuti pomažu klijentima da stvore funkcionalno radno okruženje. Oni procenjuju radni prostor, planiraju radne aktivnosti i sastaju se sa poslodavcem klijenta kako bi sarađivali kada je u pitanju promena u radnom okruženju ili radnom rasporedu klijenta.
Diplomirani terapeuti takođe mogu raditi u ustanovama za mentalno zdravlje, gde pomažu pacijentima koji pate od poremećaja u razvoju, mentalnih bolesti ili emocionalnih problema. Pomažu ovim pacijentima da se nose sa problemima i da se uključe u svakodnevni život podučavanjem veština kao što su upravljanje vremenom, donošenje budžeta, korišćenje javnog prevoza i obavljanje kućnih poslova. Pored toga, terapeuti mogu raditi sa osobama koje imaju problema sa zloupotrebom droga, alkoholizmom, depresijom ili pate od drugih poremećaja.
Diplomirani terapeuti koji su zaposleni u bolnicama ili lekarskim ordinacijama rade kao deo zdravstvenog tima, zajedno sa lekarima, registrovanim medicinskim sestrama i drugim vrstama terapeuta.
Osim navedenih institucija, diplomirani terapeuti imaju mogućnost za profesionalni razvoj kroz privatnu praksu.
